Osnovna škola Draganići

Mjesec Hrvatske knjige obilježava se od 15. listopada do 15. studenoga svake godine. Ovogodišnja tema bila je ljubav, a obilježavanje se održavalo pod motom O čemu govorimo kada govorimo o ljubavi. U našoj školi Mjesec hrvatske knjige obilježili smo raznim događajima. Školska knjižničarka održala je likovno – literarne radionice na temu ljubavi u 1., 2. i 3. r. Učenici 1.a i 1.b razreda postali su članovi školske knjižnice, a kroz radionicu gošće – knjižničarke iz OŠ Mahično i OŠ Rečica, Svjetlane Basara, naučili su Što knjige ne vole. Učenici 4. r. izrađivali su ljubavne poruke, a učenici viših razreda  sudjelovali u školskom natječaju za najbolju ljubavnu pjesmu. Na natječaj su prispjele 22 pjesme.

Rezultati natječaja za najbolju ljubavnu pjesmu su sljedeći:
-rezultati prema glasovima učenika (glasovala su 142 učenika):

       1. Andreas Kobe (8.a) –Ljubav

2. Nikolina Kupina (8.a) -Nedostaješ mi i kad dišem
3. Lucija Bregar (6.) -Luda ljubav
4. Josip Mikan (6.) -Zabranjena ljubav

-rezultati prema glasovima komisije (Matilda Marković, Katica Golub, Alenka Bujan):
1. Grgur Nikolić (7.a) -Prijateljska ljubav
2. Dominik Jurčić (8.a) -Ljubav
3. Marta Domjančić (6.) -Put nesretne ljubavi
4. Ivan Dimitrovski (7.a) -Putanja jedne ljubavi

Pobjednici natječaja pročitali su svoje radove pred svim učenicima škole na obilježavanju Mjeseca hrvatske knjige 7.11.2014. Učenici koji su osvojili 1.- 3. mjesto u obje kategorije, za nagradu će posjetiti međunarodni sajam knjiga - Interliber u Zagrebu. Pobjedničke pjesme možete pročitati u nastavku.

Novinari: Antonio Vrbanić (7.b), Josip Zorić (7.b), Marko Prstac (7.b)

Fotografije: Alenka Bujan

LJUBAV

Još uvijek čujem tvoje riječi,

Još uvijek to me liječi.

Srce moje,

Puklo je na dvoje.

Čak ni pozdravili se nismo,

Nego me dočekalo tvoje pismo,

I to me sada boli

Jer moje te srce ludo i

Iskreno voli.

NEDOSTAJEŠ MI I KAD DIŠEM

Kad bih ti barem mogla reći…

Koliko te volim,

Koliko mi značiš..

Moja greška,

Moja pogreška teška.

Sjećam se dubine tvojih oceana,

zagrljaja, poljubaca..

Kad bih ti barem mogla reći…

Sve je stalo na 5 minuta

Dižem glavu i polako odlazim..

Iz sjećanja te brišem,

Jer nedostaješ mi i kad dišem…

LUDA LJUBAV

Sjećam se ljubavi kako me gleda, smije mi se.

Sve su to prvi poljupci, šetnje, šaljivi osmjesi,

čarobni razgovori, prvi zagrljaji, pogledi, vojska

leptirića tek probuđena.

Srce nam nečujno govori, mašta.

Ljubav se smije, govori, plaši nas, ogovara…

Ošamućuje me, omamljuje, vodi na dalek put

daleko u oblake.

ZABRANJENA LJUBAV

Gledao sam te svaki dan,

s tobom se budio, svađao, tiho ti tepao,

u san kraj tebe odlazio.

Tipke tvoje bijele boje,

Začarale su prste moje.

No jednog tužnog dana,

zacrnila se boja tvog ekrana.

U sobu je tata ušao naglo

i rekao da to više ne može tako.

Znaj nije mi bilo nimalo lako,

tebe usamljenog ostavit tako.

Srce mi i dalje cvili,

zbogom, kompjuteru moj mili.

PRIJATELJSKA LJUBAV

Trčimo prostranstvima djetinjstva

prijatelj i ja.

Polako izmiče pod našim nogama,

hvatamo ga i čvrsto stišćemo.

On je tu, uz mene, od prvog razreda,

visoki dječak mirne naravi, spreman na šalu i smijeh.

Razumije me, i ja njega.

Sjećam se…

Veselih rođendanskih zabava,

neumornog igranja nogometa,

smijeha i bolova u trbuhu.

Sjećam se svake zvonjave telefona

i  mog nestrpljivog očekivanja,

poziva, druženja…

Veselimo se jer bit će nogometa, smijeha.

I još, još, još svega.

Stope naših igara još su ondje,

Urezane na livade naših uspomena.

Lopta ih prati i one se s njome

kotrljaju.

Ne dozvoljavamo da nam izmaknu,

ne još.

Još uvijek trčimo,

trčimo prostranstvima djetinjstva,

moj prijatelj i ja.       

LJUBAV

Najviše od svega volim nju.

I kad sam tužan i jadan

Ona mi vraća osmijeh na lice,

Sreću u srce.

Uz nju nisam sam

Iako ona šuti

Dobro je društvo

I nikad me ne ljuti

Okusa je dobrog

Smeđe ili bijele boje,

Oblici različiti dobro joj stoje.

Uvijek je tu kad mi zatreba,

Čokolada bolja od svega!

PUT NESRETNE LJUBAVI

Sjećam se kada su me prvi put nosili oblaci,

Prve glavobolje, prve neprospavane noći.

Crveni obraz, u srcu glasni otkucaji ljubavnog sata.

Nosili su me oblaci, leptirići škakljali i osmijehe mamili.

Jednog dana oblaci su nestali ,razišli se, rasplinuli  

Obrazima su se potoci suza slijevali.

Leptirići su odlepršali i osmijeh sa sobom odnijeli.

PUTANJA JEDNE LJUBAVI

Ljubav mi se nasmiješila

bila je to ljubav na prvi pogled.

Mnoštvo nemirnih leptira

sletjelo je na moje srce.

Razum me napustio.

S tijelom koje je bilo na tlu,

Misli su odskakutale u nebo.

Mislio sam i mislio svakodnevno,

srce je udaralo , lupalo i skakalo.

Trnci su prolazili mojim tijelom.

Oslijepljen ljubavlju

hodao sam svijetom.

Konačno sam progledao.

Iznevjeren i sam.